Cijepam drva,vučem vodu iz bunara,Oh kako divno,oh kako čudesno.

Tv-serija Atsuhime o supruzi 13. Tokugawa shoguna,Tenshoin bazirana je prema
noveli Tomiko Miyao iz 1984. godine "Tensho-in Atsuhime".Priča počinje neposredno
prije rođenja buduće princeze na najjužnijem od 4 najveća japanska otoka - otoku
Kyushu u provinciji Satsuma (danas Kagoshima prefektura ili Kagoshima-ken).
Atsuhime je rođena u jednoj od obitelji (Imaizumi-Shimazu) dominatnog klana u
Satsumi - Shimazu,koji vuče podrijetlo od slavnog Minamoto klana pobjednika u
Gempei ratu (1181-1185) nad klanom Taira čime su zaslužili bili prvi shoguni u
japanskoj povijesti.




gore,grb klana Shimazu




gore,karta Japana iz 16. st.;Kyushu je sasvim lijevo (žute boje),a Satsuma je bila
najjužnija pokrajina na otoku




gore,Sakurajima,planina u kojoj je Atsuhime često tražila nadahnuće,inspiraciju i
utjehu na svome Putu;Sakurajima je aktivni vulkan i otok koji je danas povezan s
kopnom,a nalazi se preko puta Kagoshime




gore,Sakurajima (Otok Sakure tj. japanske trešnje) i Kagoshima,1914. godine




gore,Sakurajima i Kagoshima danas




gore,princeza Atsu rođena je 19. prosinca 6. godine razdoblja Tenpo tj.5. veljače 1836.




gore,isprva je dobila ime Katsu ili Okatsu (čista),a bila je prva kćer i četvrto dijete u
Imaizumi obitelji;




gore i dolje,gospa Oyuki,majka Okatsu,a glumi je čarobna Higuchi Kanako






gore,Shimazu Tadatake,otac Okatsu;odlično ga glumi Nagatsuka Kyozo koji
pokušava biti strog ali pravedan otac,a često ispada simpatično smiješan jer
je slab prema svojoj princezi;







Kako je Okatsu rasla u samurajskoj obitelji,tako je poprimala i samurajska
obilježja;zanimali su je povijest,kasnije i politika,često su joj govorili da je poput
dječaka




gore,Okatsu preobučena u dječaka da bi mogla biti na satovima povijesti koje su
smjeli slušati samo sinovi samuraja




gore,Kikumoto (Sasaki Sumie),najstarija od osoblja u Imaizumi obitelji;ostvarit će
vrlo intenzivan i prisan odnos sa Okatsu




gore,Kimotsuki Naogoro (Eita Nagayama),najbolji prijatelj Okatsu iz njenog djetinjstva;
kasnije će dobiti ime Komatsu Tatewaki




gore,Atsuhime i Naogoro,često su kao klinci igrali drevnu kinesku igru Go, a i
kasnije kada bi se sreli;inače,bilo je neobično tada da Go igraju cure,ali sa
Atsuhime (glumi ju odlična Miyazaki Aoi) se brzo naučite na iznenađenja;osim toga,
Atsuhime je bila vrlko dobra u ovoj igri,uglavnom je pobjeđivala dečke,a uspjela je za
Go zainteresirati i svoga supruga shoguna Iemochija





* "Atsuhime",tv-serija...za zainteresirane...

Atsuhime






"Atsuhime" (princeza Atsu) japanska je tv-serija koja se prikazivala na japanskoj
televiziji kroz cijelu 2008. godinu u 50 epizoda.Radnja serije odvija se otprilike od
40-ih do 80-ih godina 19. st. kada je Japan,slobodno možemo reći,ako ne računamo
današnje vrijeme,prolazio kroz svoje najteže razdoblje.Glavni lik serije je princeza
Atsu (Atsuhime),supruga 13. Tokugawa shoguna Iesade (1824-1858).Atsuhime se
rodila 1700 km od shogunove prijestolnice Eda (danas Tokyo) u pokrajini Satsuma
(danas prefektura Kagoshima) na otoku Kyushu1 u jednoj od obitelji dominatnog klana
provincije Satsuma - Imaizumi-Shimazu.Isprva su je zvali Katsu (Okatsu),a kada ju je
usvojio lider klana Shimazu , Nariakira Shimazu (1809-1858) zbog njenih kvaliteta,
dodjeljeno joj je ime Atsuhime (princeza Atsu).U posljednjoj fazi svoga života uzela
si je ime Tenshoin.








gore,obiteljsko stablo klana Shimazu,Atsuhime je označena crvenim kvadratom na
samom dnu stabla,a njen otac Shimazu Tadatake i preci njene obitelji Imaizumi linije
Shimazu klana u lijevom kvadratu omeđenom crvenom crtom;iznad Atsuhime
(ljubičastim kanjijima) označen je 28. lider klana Shimazu i daimyo (lokalni velmoža)
provincije Satsuma (danas Kagoshima) na otoku Kyushu Shimazu Nariakira koji je
usvojio Atsuhime




gore,podjela uloga u seriji (klikni)




gore,stvarna Atsuhime (1836-1883)


Serija je vizualno atraktivna te vrlo zanimljiva i dinamična.Bavi se stvarnim osobama i
događajima iz japanske povijesti i da bi se lakše i jednostavnije dočaralo to vrijeme,
teško shvatljivo i današnjim japacima,u seriji postoji pripovjedačica koja ukratko
objašnjava trenutnu situaciju i tko je tko.Također,kada se pojavi novi lik u seriji,titlom je
predočeno njegovo ili njezino ime,titula i funkcija.




gore,Atsuhime (Miyazaki Aoi) & Kimotsuki Naogoro (Eita Nagayama)


Prije svake epizode spomenuta pripovjedačica podsjeća nas na protekla događanja u
seriji,a na kraju skoro svake epizode imamo priliku vidjeti kratku razglednicu mjesta,
gradova,hramova i svetišta koja se spominju u seriji kako izgledaju danas.
Svakako pogledati,ako ste ikako u mogućnosti.Titl je engleski.





1 prije 150 godina za udaljenost od Satsume (danas Kagoshima) do Eda (danas
Tokyo) trebalo je oko 2 mjeseca brodom ili pješice jer nije bilo drugih mogućnosti;
kola nisu dolazila u obzir zbog neravnih i grbavih puteva,moglo se putovati,eventualno
konjima,ali ni konja nije bilo za sve,posebno ako je na put kretao veliki broj ljudi;
danas shinkansenom od Tokya do Fukuoke-Hakate (najvećeg grada na otoku Kyushu)
treba oko 5 sati (1177 km),a od Fukuoke do Kagoshime još nekoliko sati lokalnim
vlakovima ili nekim drugim prijevoznim sredstvom (busom,brodom ili možda avionom);


* "Atsuhime" seriju možete pogledati ovdje

Jeste li čuli za Ooku (ili Oh ! Oku) - unutrašnje odaje dvorca u Edu (danas Tokyo) ?
U tim su unutrašnjim odajama shogunova dvorca u vrijeme Tokugawa shoguna
(1603-1868) živjele žene shoguna (shogunova majka,supruga i ostale njegove
žene (konkubine).Dečki su mogli živjeti u Unutrašnjim odajama do svoje pete
godine (ili do sedme,zavisi od izvora),cure do udaje.Ooku nije bio harem ili nešto
slično.Sistem i koncept Unutrašnjih odaja bio je sasvim drugačiji od nečeg poput
harema.U Unutrašnjim odajama znalo je živjeti između 1000 i 3000 ljudi,zavisi od
razdoblja,od kojih su njih oko 150 žena direktno služile shogunu na razne načine.
Ooku su često bile žarište političkih i inih intriga na shogunovu dvoru.U Unutrašnje
odaje nije mogao ući ni jedan muškarac osim shoguna,ostali muškarci ulazili su
samo u njegovoj pratnji.Naravno,bilo je izuzetnih situacija.Pravila su da se krše,
zar ne ?! U Unutrašnje odaje ulazilo se kroz jedan dugačak hodnik koji se nazivao
Osuzu Roka i to je bio jedini put između Unutrašnjih odaja i ostatka dvorca.Kasnije je
sagrađen još jedan hodnik namjenjen za evakuaciju u slučaju požara ili potresa koji su,
kao što je poznato, u Japanu prilično česti.1





Prve Unutrašnje odaje unutar Edo dvorca izgrađene su 1607. za vrijeme vladavine
2. shoguna Tokugawa shogunata2 Hidetade (živio,1579-1632;vladao,1605-1623),
a funkcionirale su sve do pred kraj Tokugawa shogunata (sredina 19. st).Za Ooku su
važili posebni zakoni prema kojima su oni koji su boravili u Unutrašnjim odajama,bili
odvojeni od vanjskoga svijeta.Također,ako bi željeli izaći iz samoga dvorca bile su
potrebne posebne dozvole koje su vrijedile vrlo za vrlo kratke periode od nekoliko sati,
do,eventualno,nekoliko dana.Naravno,uz pratnju.3





Život u Unutrašnjim odajama prikazivan je tokom 20. st. u nekoliko sezona u Japanu
na TV-u u serijama od 50-ak epizoda.Prva sezona započela je 1968. i 1969. godine.
Za njom su slijedile 2.sezona (1983-1984),3.sezona (2003-2004),4. sezona (2004-2005),
5. sezona (2005) a 2006. godine izašao je i film "Oh ! Oku" koji se bavi događajima
iz 1714. godine.





Kada sam bio prošle godine u Japanu,na tv-u se prikazivala serija "Atsuhime" ili
princeza Atsu i njene slike su bile po svuda,na izlozima,u knjižarama,kioscima...
japanskih gradova.Princeza Atsu bila je supruga 13. Tokugawa shoguna Ieasade
(1824-1858) koji je vladao kao shogun od 1853 do 1858. godine.Serija "Atsuhime"
je na neki način nastavak TV-serije "Ooku".Pričom o princezi,zaokružena je saga o
Unutrašnjim odajama Edo zamka,Tokugawe su morali napustiti Edo dvorac,a u nj se
1868. godine uselio 122. jap. car Meiji (živio,1852-1912;vladao,1867-1912) koji je
stigao iz Kyota,gdje su japanski carevi vladali od 794. godine.Car Meiji započeo je
korjenite promjene japanskog društva koje su nazvane restauracija Meiji,a to je
razdoblje nazvano Meiji razdoblje.





1 svojevremeno sam pročitao podatak da godišnje u Japanu bude oko 7500 potresa
( jap. jishin),a da ljudi osjete njih oko 1500;

2 Tokugawa shogunat trajao je od 1603. do 1868. godine;započeo je prvim shogunom
Tokugawa Ieyasuom (1543-1616) koji je vladao kao shogun nepune 3 godine
(1603-1605) i predao nominalno vlast svome sinu Hidetadi;posljednji 15. Tokugawa
shogun bio je Yoshinobu (1837-1913) koji je bio shogun 0d 1866. do 1868. godine;

3 u prošlim stoljećima u Japanu,nikada ili rijetko se putovalo sam,čak i oni
manje imućni putovali su u društvu barem jedne osobe,najčešće sluge;osim
što je to bilo tako zbog društvenih normi i društvenog uređenja,bilo je i relativno
opasno putovati sam,sve do pred kraj 19. st.;također,u sobi gdje se spavalo,
uvijek je negdje u kutu netko sjedio od slugu,ili je spavalo više osoba u jednoj
prostoriji;u Japanu su ljudi zaista u rijetkim prilikama mogli biti potpuno sami,
tokom čitave povijesti,kao i danas;

Bushi no nasake - I dio


Nakon što je Togashi prepoznao Yoshitsunea i glasno izgovorio njegovo ime,
Benkei,da bi spasio nezavidnu situaciju okreće se svom gospodaru Yoshitsuneu,
te ga počne udarati uz glasne uvrede kako se samo usudio izgledati kao
odmetnik Yoshitsune kojeg svi traže.Yoshitsune je pao na pod ali nije reagirao.
Trpio je udarce i vrijeđanja svog prijatelja Benkeija.Togashi,promatrajući što se
događa reče da se radi o grešci te im dozvoli da prođu.Nakon što je grupa
stigla na određenu udaljenost gdje su bili sigurni,Benkei,koji više nije mogao
izdržati,plačući,padne ničice pred Yoshitsunea moleći ga za proštaj.Yoshitsune,
dirnut gestom vjernog prijatelja Benkeija,kroz suze počne zahvaljivati Benkeiju na
njegovoj pribranosti koja im je svima spasila živote.Tek što su mislili krenuti dalje,
do njih je stiglo nekoliko Togashijevih ljudi na konima po kojima je Togashi poslao
nešto vina u znak isprike,što je došlo do nesporazuma.Benkei,nazdravljujući svima,
počne da glumi pijanca,plešući te da znak svojim prijateljima da nastave putovanje.
Kada su se Togashijevi ljudi okrenuli i krenuli natrag,Benkei nastavi za svojom
grupom,koju je ubrzo sustigao.

Ovaj je događaj inspirirao mnoge umjetnike u Japanu,pa su tako nastala mnoga
kazališna djela na ovu temu (no-drama i kabuki),a snimljeni su i mnogi filmovi te
se pojavljuje i u nekim serijama kao u ovoj o Yoshitsuneu.Neki od vas su vjerojatno
shvatili poantu i dubinu ove istinite priče.Za one druge,reći ćemo o čemu se tu
u stvari radi.Pretpostavlja se da je mudri Togashi zaista prepoznao Yoshitsunea i
da je imao namjeru reagirati,ali kada je vidio dirljiv i potresan prizor u kojem Benkei
udara Yoshitsunea (a Togashi je i te kako dobro znao tko je Yoshitsune jer je
njegova slava bila velika već za njegova života),ostao je impresioniran njihovim
ponašanjem, jer znao je koliko je teško Benkeiju u tom trenutku,kao i samom
Yoshitsuneu.Yoshitsuneovo mirno i stoičko ponašanje te samokontrola probudili
su u njemu ratnički osjećaj milosrđa i popustljivosti - bushi no nasake.To je bilo
presudno u odluci da im dozvoli da nastave putovanje.Vino koje im je kasnije
poslao nije bio čin isprike,već neka vrsta nagrade za obostrani podvig i ratničku
čast.U drami koja je nastala i Benkei i Togashi znali su što u tom trenutku misli
onaj drugi,prešutno prelazeći preko istine da je to u stvari Yoshitsune.To
neizgovoreno razumjevanje među samurajima se definira kao "hara-gei" (umjetnost
trbuha) ili obostrano intuitivno shvaćanje.To razumjevanje je izvan dosega izgovorene
riječi i pripada duhovnom doživljavanju stvarnosti u izvanrednim okolnostima.





Štovani posjetioci nihonkichigai blogova !

...ili ples gospe Shizuke.





...Shizuka Gozen* (1165-1189 ili 1211) bila je jedina i najveća ljubav Minamoto
Yoshitsunea (1159-1189)...nakon što je Yoshitsuneov brat Yoritomo (1147-1199)
dao ubiti Yoshitsunea,navodno je Yoritomo naredio da se ubije i Shizuka i njeno
dijete koje je rodila Yoshitsuneu...dok postoji priča da si je sama presudila bacivši
se u rijeku...

* Gozen nije ime,nego počasni naslov,obično se prevodi kao "Lady" ili "gospa";

Sadržaj novog broja:

Tema broja

* Seksualnost Japan
* Povijest seksualnosti Japana

Anime i Manga

* To Love-ru
* Sakura Diaries
* Crest of the Stars
* D.N.A.2
* Wings of Rean
* Hack Sign
* Allice on Deadlines
* anime i manga novosti

Film

* Yamato
* Kantoku Banzai
* X-Cross
* Cruel Restaurant
* Shoujo
* Customer is Always Right

Igre

* Rogue Galaxy

Razno

* Japanski slikovni rijecnik
* Maneki neko
* Crotaku
* Stripaonica
* Oscar ide u Japan
* Fanart/Fanfiction/Fandom


...novi Yoshi može pročitati ovdje....a Yoshi arhiva ( na kojoj se nalaze stari brojevi)
nalazi se ovdje...










* UZMI ILI OSTAVI !

Nakon što je Minamoto Yoshitsune (1159-1189) pomogao svome bratu Yoritomu
(1147-1199) u Genpei ratu (1180-1185) protiv klana Taira*,pohlepni i ljubomorni
Yoritomo,uplašio se Yoshitsuneove popularnosti jer je praktički Yoshitsuneova
genijalnost i hrabrost doprinjela pobjedi u ovom ratu,Yoshitsune je morao pobjeći
sa nekoliko svojih najvjernijih ljudi i skrivati se po nenastanjenim dijelovima Japana
dok su ga vojske Yoritomoa tražile po svuda.Zato je danas u kolektivnoj svijesti
Japanaca Yoshitsune jedna od najvećih ličnosti japanske povijesti,bez obzira
što je Yoritomo 1192. postao prvi službeni shogun u japanskoj povijesti te je tim
činom započeo Kamakura shogunat (1192-1333).




gore, Yoshitsune Minamoto ( Takizawa Hideaki (1982),glumac i pjevač koji je
glumio Yoshitsunea u istoimenoj seriji koja se u Japanu prikazivala tokom
2005. godine u 49 epizoda,imao sam sreće prošle godine za boravka u Japanu
pogledati skraćenu verziju ove prekrasne priče na DVD-u)


Tako je jednog dana dana 1185. godine došlo do incidenta koji se opisuje kao
suosjećanje ranika (bushi no nasake).Toga su se dana Yoshitsune i njegovih
šest najvjernijih,povlačili prema sjevernim planinama Japana.Na putu im se
ispriječila jedna kontrolna točka na kojoj su se nalazili vojnici Yoritomo Minamotoa.
Stoga su se prerušili u nosače.Kada su se približili kontrolnoj točci zapovjednik
kontrolne točke Togashi ih je upitao tko su i kamo idu.Yoshitsuneov najvjerniji
pratitelj,suborac i prijatelj koji je bio budistički redovnik-ratnik ( s Yoshitsuneom je
prošao mnoge bitke ) Benkei,odgovorio mu je da oni prikupljaju priloge za obnovu
Todai-ji hrama u Nari.(Danas se ovdje nalazi statua drugog po veličini Buddhe u
Japanu).





gore,Benkei,budistički redovnik-ratnik;u seriji "Yoshitsune" iz 2005. Benkei-ja je
glumila japanska glumačka zvijezda Matsudaira Ken (1953);vidi dolje sliku;







gore,scena nadmudrivanja između Togashija i Benkeija iz filma Akire Kurosawe
(1910-1998) "Tora No O Wo Fumu Otokotachi" (The Men Who Tread On the
iger's Tail) iz 1945. godine,koji se upravo bavi ovim povijesnim događajem;


Lukavi Togashi,nije povjerovao Benkeiju.Zatražio je od njega da mu pročita
imena ljudi koji su dali priloge za obnovu hrama.Benkei se odmah snašao,
odmotao svitak praznog papira i počeo "čitati" imena koja je izmišljao trenutno.
Togashi je bio zadovoljan te ih pusti da prođu.Međutim,dok su oni tako prolazili
Togashi prepozna Yoshitsunea i poviče njegovo ime.

....nastavak slijedi...


* ime rata dolazi od prezimena klanova koji su se sukobili - Genji (Minamoto) i
Heike (Taira);hei u Heike se čita - pei,pa tako gen+pei = genpei

** kako su se upoznali Yoshitsune i Benkei ili prijateljstvo
koje je započelo dvobojem




*** Yoshitsune,prisjećanja

...Rimi Natsukawa (u sredini ) uz pomoć dvije mlade pjevačice Satoko Ishimine &
Kaori Futenma pjeva staru pjesmu sa Okinawe (Taketomi otok) "Asadoya Yunta"...

...o pjesmi....

Asadoya Yunta is an Okinawa folk song. Yunta was a kind of labor song and old people sang it when they were working. The story is about a beautiful lady named Kuyama of Asadoya. She was proposed marriage by a government official, but she refused him. Thus, this song contains a meaning of resistance for a ruler. Rimi Natsukawa sings frequently this song in her concert. The version is a new one and the lyrics differ from the original song.

...prijevod pjesme na engleski....

Oh, are you a thorny flower? Saa yaiyai
If a day goes down and I will return, you detain me
Mata harinu What a pretty woman!

Oh, we are made rumor of a love affair
I am glad and ashamed
Saa yaiyai
You are a white lily
You do not always behave as I want
Mata harinu What a pretty woman !

* iz komentara sa You tube ispod pjesme





gore,Kaori Futenma & Shizuru Ootaka pjevaju "Asadoya Yuntu" a prate ih
pjesmom i plesom djevojke u tradicionalnim Okinawa kimonima


* Uzmi ili ostavi !

2. Lekcija - osobne zamjenice,upitne i potvrdne rečenice i još o koječemu


ja (I,me) - wata(ku)shi
ti (you) - anata
on (he,him) - kare

ona (she,her) - kanojo
mi (we,us) - watashi-tachi
vi (you) - anata-tachi
oni (they) - ano hito-tachi


primjeri jednostavnijih upitnih i potvrdnih rečenica:


Miro Prpić: Da li je ono shinkansen ?1
Are wa shinkansen desu ka ?




gore,shinkansen snimljen u prolazu kroz Kyoto,1966. godine i u pozadini
najviša pagoda u Japanu ( i najviša drvena zgrada ) - To-ji iz 796. godine
(Kyoto je osnovan 794. godine) visoka 55 metara;

Takeda-san: Hai,are wa shinkansen desu. / Da.Ono je shinkasen.


Barack Hussein Obama: Ja sam Amerikanac. / Watashi wa Amerika-jin desu.

Miro Prpić: Ja nisam Amerikanac. / Watashi wa Amerika-jin dewa arimasen.
ili Watashi wa Amerika-jin ja arimasen.

Takeda-san: Ano hito-tachi wa gakusei ja arimasen. / Oni nisu studenti.


Takeda-san: Kanojo wa Nihon-jin desu ka,Chugoku-jin desu ka ?
Ona je Japanka ili Kineskinja ?





Miro Prpić. : Ona je Korejka (Koreanka). / Kanojo wa Kankoku-jin desu.


Miro Prpić: Je li ovo Kobe ili Osaka ?
Koko wa Kobe desu ka,Osaka desu ka ?





Takeda-san: Koko wa Osaka desu. / Ovo je Osaka.


Yamamoto-san: Asoko wa Kankoku-jin desu ka ? / Je li ono djevojka iz
Koreje (Koreanka) ?

Miro Prpić: Da,tako je.Ona je Koreanka. / Hai,so desu.Kankoku-jin desu.

Yamada-san: Kanojo wa Nihon-jin desu ka ? / Ona je Japanka ?

Miro Prpić: Ne,nije.Ona je Koreanka. / Ie,chigaimasu.Kankoku-jin desu.


Miro Prpić: Je li on Japanac ili Kinez ? / Kare wa Nihon-jin desu ka,Chugoku-jin
desu ka ?





Takeda-san: Chotto wakarimasen. / Nisam siguran.


Miro Prpić: Ona je domaćica. / Kanojo wa shufu desu.





Takeda-san: A,so desu ka. / Zar stvarno. ili A tako.


Takeda-san: Kare wa sarariman ja arimasen. / On nije poslovan čovjek.





Miro Prpić: A tako. / A,so desu ka.


Takeda-san: Koko wa Hirutonu ja arimasen yo.Koko wa Dai Ichi hoteru desu yo.
Znaš li da ovo nije Hilton.To je Dai Ichi hotel.





Miro Prpić: A,so desu ka. / A tako.


Miro Prpić: Are wa shinkansen desu ne. / Ovo je shinkansen,zar ne ?





Tanaka-san: Hai,so desu. / Da,u pravu si.2


Miro Prpić: Kanojo (Kare) wa Nihon-jin ja arimasen ne. / Ona (on) nije japanka,
zar ne ?





Tanaka-san: Hai,so desu. / Da,u pravu si.


Yamamoto-san: Tokyo wa Nihon no shuto desu. / Tokyo je glavni grad Japana.





Miro Prpić: Kore wa Tokyo no chizu desu ne. / To je karta Tokya,zar ne ?





Fukuda-san: Kanai no Chieko desu. / (Ovo je) moja supruga Chieko.





Takeda-san: Osaka no Ryoko Tanaka-san desu. / To je gospođica Ryoko
Tanaka iz Osake.





Miro Prpić: Sore wa watashi no okane desu yo. / To je moj novac.





Miro Prpić: Are wa kare no ie desu ne. / Ono je njegova kuća.





Miro Prpić: Sore wa honto no kohi desu ne ? / Ono je prava kava zar ne ?

Takeda-san: Ie,chigaimasu.Insutanto desu. / Ne.instant.

Takeda-san: Anata no wa chairo no kaban desu ka. / Je li tvoja torba smeđe boje ?

Miro Prpić: Hai,watashi no kaban wa chairo desu. / Da,moja torba je smeđe boje.

Miro Prpić: Kiiro no kuruma wa anata no desu ka. / Tvoj auto je žute boje ?

Kawaguchi-san: Chigaimasu.Watashi no kuruma wa midori iro desu. / Ne,nije.
Moj je auto zelene boje.

Kawaguchi-san: Asoko no hito wa Nihon-jin ja arimasen. / Ona osoba nije Japanac.

Miro Prpić: Kore wa kyo no shimbun ja arimasen yo. / To nisu današnje novine.


Miro Prpić: Yukiko,ovo je profesor Kawasaki sa sveučilišta u Kyotu. Profesore,
ovo je moja supruga Yukiko./ Yukiko,kochira wa Kyoto Daigaku no Kawaguchi
sensei desu.Kawaguchi sensei,kanai no Yukiko desu.

Yukiko: Drago mi je što smo se upoznali. / Hajimemashite. Dozo yoroshiku onegai
shimasu.

Miro Prpić: Supruga je profesorica hrvatskog jezika. / Kanai wa Kuroachia-go no
sensei desu.

Kawaguchi sensei: A tako ! Drago mi je. / A,so desuka.Dozo yoroshiku.

Miro Prpić: Profesore,ovo je moj sin Florijan.Florijan je student.
Sensei,kore wa musuko no Florijan desu.Florijan wa gakusei desu.

Kawaguchi sensei: A tako.Drago mi je što smo se upoznali.
A,so desu ka.Hajimemashite.


Morishima-san (mladi poduzetnik): Sumimasen.Amerika-jin desu ka ?
Oprostite.Vi ste Amerikanac ?

Florijan Prpić: Ne,nisam. Ja sam Hrvat. / Ie,chigaimasu.Kuroachia-jin desu.

Morishima-san: A,so desu ka. Gakusei desu ka ? / A,tako.Vi ste student ?

Florijan: Da, jesam.Studiram japanalogiju na zagrebačkom sveučilištu.
Hai,so desu.Zagreb daigaku no Nihon gakubu no gakusei desu.


Morishima-san: Naruhodo.Watashi wa kaishain desu yo.Shitsurei desu ga,
Onamae wa ? / A tako.Ja sam zaposlenik u tvrtci.Oprosti što pitam,kako ti
je ime ?

Florijan: Florijan.

Morishima-san: Ya,Florijan-san desu ka.Watashi wa Koji desu.
Morishima Koji.Dozo yoroshiku. / Znači tako gospodine Florijan ?! Ja sam Koji.
Morishima Koji.Drago mi je.

Florijan: Drago mi je. / Dozo yoroshiku.


Miro Prpić: Sumimasen.Koko wa Dai Ichi hoteru desu ka ? / Oprostite, ovo je
Dai Ichi hotel,zar ne ?

službenik na recepciji hotela: Ie,chigaimasu yo.Dai Ichi wa asoko no hoteru desu yo.
U stvari,nije.Dai Ichi hotel je tamo dolje.

Miro Prpić: A,asoko desu ka.Arigato gozaimasu. / A tamo dolje ?! Puno hvala.

službenik na recepciji: Do itashimashite. / Nema na čemu.

...nakon što je naš junak Miro našao hotel trebao se u predvorju hotela naći sa
gospodinom Takedom iz Mitsubishija...

Takeda-san: Shitsurei desu ga,Miro Prpić-san de irasshaimasu ka. / Oprostite,
vi ste gospodin Miro Prpić ?

Miro Prpić: Hai,so desu. / Da, jesam.

Takeda-san: Hajimemashite.Mitsubishi no Takeda to moshimasu. / Drago mi je
da smo se upoznali. Ja sam Takeda iz Mitsubishija.

Miro Prpić: Dozo yoroshiku. / Drago mi je.

Takeda-san: Watashi no meishi desu. / Ovo je moja vizit karta.3

Miro Prpić: A,domo arigato gozaimasu.Watashi no mo dozo. / Puno hvala.
Izvolite moju vizitku,također.


1 Shinkansen (zapadnjaci engleskog govornog područja zovu ga vlak-metak
tj. bullet train,a doslovan prijevod na eng. naziva "shinkansen" bio bio New
Trunk Line)

2 ovo je shinkansen Tsubame (hrv. lastavica),a možete ga vidjeti samo na otoku
Kyushu gdje povezuje Kagoshimu-chuo i Shin-Yatsushiro na pruzi dugoj 138 km;

3 Japanci prilično briju na vizitke ( ja sam uvijek imao neke improvizirane,ništa
posebno),kada vam Japanac daje svoju vizitku,nakon što mu se zahvalite,nikako
ju nemojte,ne daj Bože,spremiti u stražnji džep od hlača;pristojno je uzeti vizitku i
malo ju pogledati,eventualno prokomentirati dizajn,kanjije i tak...


* vidi prethodnu 1.lekciju - učimo zajedno

** kućanica o japanskoj gramatici,međuljudskim odnosima i još koječemu...

Jednog dana neki je majstor ikebane posjetio izložbu slika i zaustavio se pred
slikom koja je prikazivala ljiljan na sredini vrta.Nakon što je dugo gledao sliku,
obratio se autoru izložbe,koji je stajao u neposrednoj blizini:
"Ovaj ljiljan ste naslikali gledajući odsječeni cvijet kupljen kod cvjećara."
"Istina je,alii kako ste to znali ?"
"Ima nečega što nedostaje vašem ljiljanu,ono što čini razliku između mrtvog i
živog cvijeta.To je nevidljivi prsten oko bijele svjetlosti života koji ne mogu da
objasnim,ali ga savršeno osjećam."
"Majstore,vidim da vaše oči nisu oči običnog promatrača",reče slikar majstoru
ikebane te se jedan drugom poklone.

Bio je to izniman događaj koji se nije smio propustiti.U goste nam je iz tako
dalekog a tako bliskog Japana stigla Eiko Sumura-san,majstorica ikebane
škole Sogetsu iz Tokya.Inače u Japanu postoji preko 2000 škola ikebane.
Sanjam o danu kad će se otvoriti i jedna škola ikebane u nas.Vjerujem da bi bilo
interesa jer to je tako prekrasna i opuštajuća umjetnička forma.




gore,ikebana gospođe Mori sa otoka Kyushu koju je izradila specijalno za
nekoliko koncerata na Kyushuu gospođice Sandre Hrašćanec,mezzosopranistice i
mlade zagrebačke umjetnice,školovane u Beču ali i u zagrebačkom Trnju,bečkog
tenora Mathiasa Renthallera i Naoko Mori-san koja ih je pratila na klaviru,a također
živi u Beču preko 20 godina;fotografija je snimljena u listopadu prošle godine kada
je održan ovaj niz koncerata od Kyushua do Tokya,a ustupljene su od gospođice
Sandre kojoj se i ovaj puta od srca zahvaljujem;


Ikebana (u slobodnom prijevodu,cvijeće koje živi) tj. aranžiranje cvijeća (na
sofisticirani japanski način) jedna je od tradicionalnih japanskih umjetnosti,a
prakticira se preko 600 godina.Razvila se iz budističkih običaja prinošenja
božanstvima i umrlima.Prvi su ikebanu prakticirali muškarci,pripadnici samuraj-
skih obitelji.Kao što se mnoge umjetnosti u Japanu povezuju i isprepliću,tako je
na ikebanu ili Kado (tj. Put cvijeća) u jednom periodu utjecao čajni obred
(cha-no-yu,u doslovnom prijevodu "vruća voda za čaj" ili Chado tj. Put čaja);




gore,Mori-sama sa otoka Kyushu,koja je majstor čajne ceremonije i majstor
ikebane;listopad 2008;photo by Sandra Hrašćanec;




gore,ikebane gospođe Mori čija kćer Naoko na klaviru prati pjevački hrvatsko-austrijski
par;photo by Sandra Hrašćanec;


Samu školu Sogetsu osnovao je Sofu Teshigahara 1926. godine,a škola se
temelji na pretpostavci kako se svatko (ti, ja,ali i on),svugdje (Japan,Hrvatska...)
i uvijek može baviti ikebanom.A da za ikebanu osim cvijeća može poslužiti i
povrće pogazala nam je majstorica Eiko-san.




gore,prezentacija ikebane škole Sogetsu,Eiko Sumura-san (gospođa u bijelom),
asistirala joj je kćer Yasuka Okubo,a prevoditelj je bio Tomislav Mikuljan,koji je
zaposlen u japanskom veleposlanstu u Zagrebu,u odjelu za kulturu & obrazovanje
te razna događanja;


Gospođa Eiko nam je ispričala dok je slagala ikebane kako su mnogi u Tokyu,
kada su čuli da ide u Hrvatsku,bili ljubomorni na nju jer se danas u Japanu o Hrvatskoj
priča kao o prekrasnoj zemlji za odmor.





Mnogi su gospođi Eiko,koja nam je otkrila da ima 65 godina,rekli da dobro izgleda.
Ona to zahvaljuje ikebani te je preporučila svima koji žele izgledati mladoliko da se
okušaju u ovoj prekrasnoj umjetnosti.




gore,ikebana od povrća,neviđeno,nikad viđeno...bar na ovim napaćenim prostorima;




gore,dok je radila ovu ikebanu,gospođa Eiko savijala je grane koje su čudno i neobično
ostajale stajati;tada nam je otkrila malu tajnu tj. da je za ovu ikebanu upotrijebila malo
žice da bi to sve stajalo kako ona želi;




gore i dolje,posljednja ikebana,koju je gospođa Eiko postavila u 6 vaza,nešto
zaista fantastično od čega čovjeku zastaje dah;ova je ikebana izrađena kao
pozdrav nadolazećem proljeću kojem se radujemo,zar ne ?!






gore i dolje,ikebane Eiko Sumura (kao i prva,najgornja slika ikebane izrađene od tulipana)
koje su se mogle razgledati nakon prezentacije;fotografije prezentacije ikebane iz
Gliptoteke HAZU ustupljene su od Siniše iz Hrvatsko-japanskog društva kome se
zahvaljujem i ponizno sagibljem glavu;







Na kraju bih se htio zahvaliti na ugodnom društvu blogerici Vesni M. Kovačić
koju sam upoznao na prezentaciji,a koja mi je poklonila svoju knjigu pjesama,misli,
crteža...i još koječega "Fraktali - Odiseja ispod Duge".Njene prekrasne i čarobne
blogove (maslacak.blog.hr i plavosunce.blog.hr) možda znate,a ako ne,obavezno
posjetite jer neće vam biti žao.Nakon prezentacije ikebane nas 20-ak bili smo
pozvani na radionicu ikebane,ali o tome nekom drugom prilikom.


* za one koji žele znati više:
ikebana,cvijetni kutak
Ikebana - umjetnost dovedena do savršenstva

** literatura o ikebani:
Ikebana:povijest i princip japanskog uređivanja cvijeća

*** prezentacija ikebane u Rijeci na Vitae...blogu

Uz no-dramu i kazalište lutaka - bunraku, u Japanu postoji i treća tradicionalna
kazališna forma - kabuki ili "izvođenje plesa i pjesme na pozornici". Nastao je na
prijelazu 16. i 17. st.Dolje možete vidjeti dva kratka kabuki odlomka.

Uvijek mi je bilo fascinatno prožimanje japanskih umjetnosti gdje na kraju
možete dobiti neku novu umjetničku formu kao što je na primjer bunraku.
Bunraku je kazalište lutaka koje je nastalo krajem 17. st. spajanjem starijih
lutkarskih uprizorenja i umijeća pripovjedanja.Prizorima bunraku kazališta
kao podloga služi japanski žičani instrument shamisen.Većinu djela za
bunraku kazalište napisao je Chikamatsu Monzaemon (1653-1722) kojeg
smatraju najvećim japanskim dramskim piscem,a poznat je i kao "japanski
Shakespeare".Među najpopularnijim djelima bunraku kazališta kakva je pisao
Chikamatsu bile su drame sewamono -priče o tragičnim ljubavima u kojima
najčešće mladi par izlaz vidi u zajedničkoj smrti jer im je onemogućen
zajednički život.Uprizorenja bunraku kazališta mogu se vidjeti i danas u
specijaliziranim kazalištima u nekim od većih urbanih sredina u Japanu.
Sam naziv bunraku dolazi od imena lutkara Bunraku Kena koji je početkom
19. st. u rodnoj Osaki osnovao lutkarsko kazalište.

Dolje možete vidjeti jedan kratki isječak iz bunraku drame gdje se vidi
osim savršene lutkarske izvedbe kako je važan segment bunraku kazališta i
osebujno pripovijedanje koje iziskuje velike napore i koncentraciju pripovjedača.





Lutkom koja je visoka oko 130 cm upravljaju tri lutkara koji moraju biti savršeno
sinhronizirani.Dva su pomoćnika koji imaju crne kapuljače na glavama,dok glavni
lutkar ju najčešće nema.

Kako izgleda i kako nastaje čarobni svijet bunraku kazališta prikazuje ovaj
interesantan film





Nakon što ste upoznali bunraku svijet iza kulisa,sada možete pogledati kratak
isječak jedne tipične bunraku drame gdje savršena sinhronizacija onih koji
upravljaju lutkom kao da joj udahnjuju život...u jednom trenutku imate dojam
da je lutka živa...





Do sada nisam uspio vidjeti bunraku kazalište uživo,već samo na VHS-u,DVD-u ili
intenetu.Najdomljiviji bunraku prikaz mi je jedan koji sam gledao davno još na starom
video recorderu.Insert je prikazivao histeričnu i ludu ženu koja se penje na brdo i
kao da si čupa kosu.Kada je stigla na brdo žena je počela još histeričnije vikati i u
jednom trenutku mi se učinilo kao da je lutka živa i želi se osloboditi trojice lutkara
koji su je držali.Bilo je to nevjerojatno iskustvo koje nikada neću zaboraviti.

U knjizi koju sam svojevremeno predstavio na hagakure blogu "Japanski klasični
teatar - 12 No drama (antologija)" u uvodnom tekstu piše:

"U povijesti svjetske drame i kazališta,No-drami / kazalištu (teatru) pripada
posebno mjesto.No-drama je totalno kazalište.Sveta pozornica.Apsolutni teatar.
Klasična japanska lirska No-drama praćena pjesmom i plesom sjedinjuje
zajedničko djelo svih umetnosti uprizorenja. Jedinstvo drame i kazališta nigde
nije tako harmonično ostvareno kao u No-drami.No-drama bez scene
No-kazališta samo je nacrt za predstavu.Zajedno drama i scena čine prirodno,
organsko jedinstvo,pa je zato najbolje govoriti o No-drami / kazalištu (teatru) kao
estetskoj cjelini ove drevne kazališne umetnosti Japana.To je Japan kome se
divio A. G. Matoš,govoreći da ga u „zemlji izlazećeg Sunca" najviše oduševljavaju
estetika,energija i prirodnost.Fenomen No-drame/kazališta (teatra) i njegova
pojava u XIV st. bili su mogući izuzetnom podrškom ratničke kaste (bushi,
samuraji).Obrada mitova o bogovima i povijesne teme bili su privlačni japan-
skom plemstvu,pa se zato ova vrsta kazališta može smatrati elitističkom,
u punom smislu aristokratskim teatrom.Pisci No-komada su,najčešće,
budistički redovnici,pa se o No-drami / kazalištu (teatru) može govoriti i kao o
obrednom kazalištu.Tvorci ovog ritualnog teatra su Kanami i njegov sin Zeami,
ali i mnogi anonimni pisci-redovnici.Svoje porijeklo No-drama / kazalište (teatar)
imaju u narodnim i vjerskim običajima.Uprizorenja No-drame / kazališta (teatra)
temelje se na dijalogiziranom tekstu,najčešće sastavljenom od ritmičke proze,
stihova i razgovora,koje izvode,po pravilu,dva glumca i zbor sastavljen od osam
članova,koji svojim zborskim napjevima objašnjavaju dramsku radnju i situaciju
događanja kao i postupaka likova."




dolje možete vidjeti isječak iz No-drame Tamura,ples duha:





* o no-drami sam pisao na nihonkichigai blogu i hagakure blogu

...slobodno zapjevajte,tekst pjesme je tu...; )


* nihonkichigai arhiva o Festivalu lutaka
Hina matsuri,Dan lutaka ili Dan djevojčica,26.veljače 2007.
...I još malo o Hina matsuri...,03.veljače 2007.

* hagakure arhiva o Festivalu lutaka
Hina matsuri - Dan lutaka ili Dan djevojčica,03.ožujka 2008.

04. ožujka 2009. izlaganjem hina lutaka u Muzeju grada Rijeke u Rijeci obilježit
će Japansko Veleposlanstvo u Hrvatskoj Hina Matsuri - Dan djevojčica (Festival
lutaka) koji se u Japanu obilježava 03. ožujka.Tom prigodom majstorice ikebane
iz Sogetsu škole ikebane održat će prezentaciju aranžiranja cvijeća (na zapadu
poznata kao ikebana,dok je u Japanu poznata i kao Put cvijeća,Kado).Nakon toga,
najavljena je prezentaciju ikebane i u Zagrebu,07. ožujka u Gliptoteci HAZU,
dok će hina lutke u Muzeju grada Rijeke ostati izložene do 23. ožujka 2009. godine.