Cijepam drva,vučem vodu iz bunara,Oh kako divno,oh kako čudesno.

«zlatno doba» klasične japanske kulture





Godine 794. 50.car Kanmu (živio,737-806,vladao,781-806) preselio je u
novu prijestolnicu Heian-kyo (Grad mira i sigurnosti) danas Kyoto (Glavni
grad).U to vrijeme su ga zvali Miyako (carska prijestolnica).Razlog
premještanju prijestolnice bio je prejak utjecaj budističkog klera starih škola
na cara što dominatnom klanu Fujiwara nije odgovaralo pa je caru predložio
preseljenje.Do tada su se carevi stalno selili,ali je izgradnja Heian-kyoa toliko
iscrpila dvor da se ovaj nije selio idućih tisuću godina (sve do 1867. kada je
nova carska prijestolnica postao grad Edo,danas Tokyo tj. Istočna prijestolnica).
Stalnu je prijestolnicu Japan dobio spletom okolnosti a ne planski.







gore,50. car Kanmu, jedan od najznačajnijih japanskih careva svih vremena;




gore,karta nove prijestolnice Heian-kyo,žuta površina predstavlja nekadašnju
carsku palaču (Kyoto Gosho) koja je danas puno manja;mala zelena površ.
desno dolje ispod carske palače je Shinsen-en (Sacred Spring) vrt u kojem
je dvorska elita organizirala pjesničke susrete i uživala u promjenama godišnj.
doba; dolje u sredini (označena crvenom bojom) nalaze se glavna vrata
Rajomon (Rashomon, južna vrata,poznata iz priče Ryunosuke Akutagawe
(1892 -1927) po kojoj je Akira Kurosawa snimio istoimeni film;u Hrvatskoj je
objavljena knjiga priča «Rashomon»);desno od vrata nalazi se budistički hram
To-ji (Istočni hram),podignut između 794. i 796. godine;pagoda hrama To-ji,
visoka je 56 m i najviša je u Japanu;lijevo od glavnih vrata Rashomon izgrađen
je Sai-ji (Zapadni hram),koji je jednom prilikom izgorio i nikada poslije više nije
obnovljen;postoji priča o dvojici glavnih svećenika tih hramova;glavni svećenik
u To-ji hramu je bio Kukai (774-835),poznat i kao Kobo Daishi koji je bio osnivač
budističke sekte Shingon-shu i drugi svećenik,glavni svećenik Sai-ji hrama,koji
se zvao Shubin;postojao je rivalitet između dva hrama,a Shubin je,navodno,
bio ljubomoran na Kukaija;iznad hramova To-ji i Sai-ji nalazile su se Istočna
tržnica i Zapadna tržnica,također označene zelenom bojom;

* vidi,za odnos Kukaija i Shubina,"Who's who of Japan,100 historical
personages",Tokyo,str.30,31;





Središtem grada prolazila je velika avenija,Suzaku Oji protežući se četiri
kilometra prema jugu do glavnih gradskih vrata Rajo (Rajomon).Kroz minula
je stoljeća do nas došao glas o sjaju te avenije:

Blistaju svijetlozelenom bojom,
Blistaju tamnozelenom bojom,
Protežući se u daljinu dokle oko seže,
Bliješte poput dragulja.
O,kako blješte - niske grane
Vrba u Suzaku Ojiju.







gore,model južnih vrata Rashomon


Vrata Rajo poznajemo iz maketa i filmske scenografije,a glavnu dvoranu za
primanja palače (Daigokuden) poznajemo zahvaljujući kopiji,svetištu Heian
današnjeg Kyota,sagrađenom krajem 19.st. u čast dolaska na vlast nove
carske kuće Meiji.




gore,vrata Rashomon iz filma "Rashomon" Akire Kurosawe (1910-1998)




gore,Kyoto,mjesto gdje su nekad stajala vrata Rashomon;




gore,kopija palače Daigoku-den koja se danas nalazi u Heian shinto svetištu,
izgrađenom 1895. godine kada se obilježavalo 1.100 godina od osnivanja
grada Kyota;




gore,karta Kyoto grada danas i granice (označene crvenom) nekadašnje
prijestolnice Heian-kyo;


Urbanistički plan prijestolnice Heian-kyo izgrađen je poput šahovske ploče po
uzoru na kineske prijestolnice i prijašnju prijestolnicu Naru (koja je to bila od
710. do 784) ali u znatno većim razmjerima (oko 5,5 x 4,5 km).Kao političko i
kulturno središte Heian razdoblja i prijestolnica više od tisuću godina (iako sa
sve slabijim utjecajem) Kyoto je do danas ostao "cvijet kutlure Japana"
(stariji se sjećaju istoimene izložbe koja je gostovala u Zagrebu 1986. godine).
Tome svjedoči preko 1600 budistički hramova i 400 shinto svetišta,20 %
nacionalnog blaga i 15 % kulturnog bogatstva zemlje.17 povijesnih građevina
grada Kyoto nalaze se na popisu UNESCO-ova popisa svjetske kulturne
baštine,a barem još toliko ih također zaslužuje da se nađe na tom popisu.
Danas Kyoto ima oko milion i pol stanovnika,a posjeti ga godišnje oko 40
miliona turista.Kako je Kyoto stoljećima bio prijestolnica,a Tokyo je to "tek"
nepunih 140 godina,stanovnici prema gradu gaje posebne osjećaje i to se
vidi na svakom koraku.Fascinatan je taj suživot modernog velegrada i
tradicije drevnih hramova i čarobnih vrtova.





Jačanjem klana Fujiwara u Heian razdoblju dolazi do promjene sustava
oporezivanja i funkcioniranja nominalnog vlasništva nad zemljom čime se
plemstvo sve više bogati (čitaj Fujiwara klan),dok prihodi dvora opadaju,a
široki slojevi pučanstva osiromašuju.

Padom kineske dinastije T'ang (618-907) slabe veze Japana sa Kinom,pa
se u razdoblju Heian japanska kultura razvija u smjeru znatnog jačanja
vlastite baštine a slabljenja kineskog utjecaja.



Godine 905. Ki no Tsurayuki (869-945) sastavio je prema nalogu 60. cara
Daigoa (živio,885-930;vladao,897-930) antologiju poezije Kokin wakashu
tj. "Zbirku starih i novih (japanskih) pjesama".Općenito govoreći,smatra se
da je ta zbirka profinjenija negoli ranije napisan Manyoshu ("Zbirka tisuću
listova" ili "Zbirka deset tisuća generacija"),ali s manje izvorne snage.
Manyoshu je nastao polovicom 8. st.Po opsegu i po vrijednosti ne samo
da je jedno od najvećih djela japanske poezije i uopće književnosti,već
ovoj zbirci takav rang pripada i u svjetskim razmjerima.U usporedbi s
pjesmama iz prvih knjiga uopće napisanih na japanskom jeziku - Kojikija i
Nihongija,sadržaj Manyoshua u tolikoj mjeri je bogatiji,raznovrsniji i profinjeniji
da je gotovo neshvatljivo kako je sastavljen u istom stoljeću.




gore,Ki no Tsurayuki


U predgovoru zbirke Kokin wakashu Tsurayuki piše u kakvim su okolnostima
stvrali pjesnici te antologije:

"...kad su,nekog proljetnog jutra,gledali rasute latice;kad su neke jesenske
večeri osluškivali kako opada lišće;kad su uzdisali nad snijegom i valovima
odraženim u njihovim ogledalima nakon svake godine koja bi prošla;kad su
se iznenađeni zamislili nad kratkoćom života gledajući rosu na travi ili pjenu
na vodi;kad su - jučer ponositi i sjajni - iz bogatstva zapali u samoću;ili kad
su,nakon što ih se od srca ljubilo,bili zanemareni..."





Na carskom dvoru pisanje pjesama postaje gotovo formaliziranim dijelom
rituala ljubakanja među njegovim članovima.Brižno se pazilo ne samo na
izbor riječi i fraza u pjesmi,već i na vrstu papira na kojem je ona bila
napisana i na popratni ukras listovima ili cvjetovima.Održavaju se uta-awase,
pjesnička natjecanja u wakama na kojima prisutni pjesnici komponiraju pjesme.
Nije čudno da - naručito kod manje nadarenih - takve pjesme često odaju
improviziranost,tim više što su se vremenom gomilala formalna ograničenja na
kompoziciju koja je time ponekad postajala sve više neka vrsta zanatskog posla a
sve manje je bila spontana umjetnost.No s druge strane ta natjecanja su ipak
bila i snažnim poticajem za razvoj pjesništva.





Uz pjeništvo razvijala se i proza posebno zbirke priča monogatari (hrv. pripo-
vjedanje tj. prepričavanje stvari) koje su najčešće pisale dvorske dame poput
Murasaki Shikibu i Sei Shongon,o čemu sam već pisao u više navrata na
hagakure blogu.





Također razvijaju se slikarstvo i kiparstvo.U sakralnom slikarstvu Heian
razdoblja nalazimo mnogo portreta budističkih redovnika.U svjetovnom
slikarstvu razvijaju se izrazito japanske škole slikanja Kasuga i Tosa.U školi
Tosa uz njena osnivača Fujiwara Motomitsua ističe se i Fujiwara Mitsunaga.




gore,Kukai ili Kobo Daishi (774–835),osnivač Shingon budističke škole




gore,Saicho ili Dengyo Daishi (767–822),osnivač budističke škole Tendai




gore,Mandala (detalj),grafička predodžba mnogoznačnih likova i simbola
koji sačinjavaju kosmičko zajedništvo,utjecaj Tibetanske umjetnosti;
Heian period (9. st);mandala se nalazi u gore spomenutom budističkom
hramu Shingon škole Toji (Kyo-o-gokoku-ji,Kyoto) podignutom 795. god.
kada i sama prijestolnica Heian-kyo;




gore,Budha Amida na oblaku (11. st),slika se nalazi u hramu Hokke-ji u
Nari,a hram datira iz 8. st. (Nara period) kada ga je osnovala carica Komyo
(701-760),supruga 45. jap. cara Shomua (živio,701-756;vladao,724-749);
carica Komyo je bila kćer Fujiware Fuhitoa (659-720) i unuka prvog Fujiware -
Kamatarija (614–669);




gore,silazak Amida Buddhe (Amida Raigo),Heian period (11. st)


Kiparstvo je u Heian razdoblju uznosito,uzvišeno i produhovljeno:Prvi put je
japanska budistička skulptura u drvu neobojena tako da je na dovršenom
kipu vidljiva prirodna tekstura materijala ili su lagano obojeni samo kosa,očni
kapci i usnice.Drvena se skulptura sada počinje izrađivati i iz dijelova koji se
poslije sastavljaju,umjesto iz monolitnog bloga. Javlja se i skulptura u kamenu...




gore i dolje,Buddha Yakushi Nyorai (eng. Medicine Buddha) sa
bodhisattvama sunčane svjetlosti (Suryaprabha,Radiant Sun) i mjesečeve
svjetlosti (Candraprabha, Radiant Moon) u dvorani Kon-do budističkog
hrama Toji;






gore,Shakyamuni,Muro-ji;




gore i dolje,Muro-ji,budistički hram Shingon škole koji je podignut u 9. st. u
šumi u okolici Nare




Predmeti umjetničkog obrta u ranom Heianu ograničeni su uglavnom na
instrumentarij za budističke obrede;poslije su češća i brončana zrcala te
razni upotrebni predmeti od laka i inkrustacije* u metalu i sedefu.


U arhitekturi Heian razdoblja značajno je podizanje novog dvorca giganstkih
razmjera od kojeg je danas ostao jedan manji dio ponovo podignut u 19.st.
kao i promjene u oblicima i lociranju budističkih hramova i shinto svetišta u
koja počinju prodirati stanoviti budistički elementi.U kasnom Heianu razvija
se i arhitektura plemićkih kuća za stanovanje.Sve postaje izgovor za
svečanost,za svakojaka slavlja.Na carskom dvoru velikih i jednostavnih
prostorija okrenutom umjetnosti,kulturi,ali i spletkama možemo čuti šuštanje
teških kimona koji se vuku po podu.Na dvoru je život sjajan,raskošan,lagodan...
dok je običnom puku teško.Uz siromaštvo s vremena na vrijeme pogodi
prijestolnicu i koja vremenska neprilika poput potresa,poplava,požara ili bolesti.




gore,Gaki Zoshi (svitak gladnih duhova)




gore,Dvorana Feniksa,Byodo-in,Uji (danas predgrađe Kyota);Byodo-in
izgrađen 998. godine bio je raskošna vila najmoćnijeg čovjeka Heian perioda
Fujiware Michinage (966-1028);godine 1052. Fujiwara Yorimichi (990-1074)
vilu je pretvorio u budistički hram,a 1053. izgrađena je Dvorana Feniksa
(hoo-do) ili Dvorana Amide;




gore,Fujiwara Michinaga




















Razdoblje Heian (Heian jidai) završit će Genpei ratom (1181-1185) i
posljednjom bitkom u tom ratu,bitkom kod Dan-no-Ure 1185. godine u kojoj
je Minamoto klan dotukao klan Taira zauvijek.Oduzimanjem vlasti dvorskoj
aristokraciji predvođenom klanom Fujiwara i pobjedom u ratu Minamoto klan
započeo je dugu vladavinu vojnih klanova sve do razdoblja Meiji restauracije
(1867-1912).




gore,bitka kod Dan-no-Ure u travnju 1185. kojom je završilo Heian razdoblje;


Heian period (794-1185) zamjenit će razdoblje Kamakura (1185-1333) jer je
klan Minamoto pobjednik nad klanom Taira utvrdio svoj stožer u gradu Kamakuri
(danas jedan sat vlakom od Tokya) čime će zaslužiti titulu shoguna,kojom je car
1192. imenovao lidera Minamoto klana Minamoto Yoritomoa (1147-1199).



* Inkrustacija (latinski: incrustatio = umetanje) vrsta dekoracije;ukrašavanje
kiparskih i arhitektonskih površina umetanjem ljepšeg i skupocjenijeg materijala;


# korištena literatura i tekstovi,

Conrad Totman,"Povijest Japana",Zagreb,2003.

Vladimir Devide,"Iz japanske književnosti",Zagreb,1985.

Joan Stanley Baker,"Japanese Art";London,1998.

Brigitte Bizalion,"Najveće kulture svijeta - Japan",Rijeka,2005.

Vladimira Devide,"Umjetnosti u Japanu - Heian period",tekst koji se
nalazi u katalogu izložbe "Kyoto - cvijet kulture Japana",Zagreb,1986.