Cijepam drva,vučem vodu iz bunara,Oh kako divno,oh kako čudesno.

Sretna vam Nova 2009. godina ! Akemashite omedeto gozaimasu !

Mali crv.
silazi s krova
na niti vlastita govna.

Le petit ver
Descend du toit
Par un fil de sa propre merde.


Julien Vocance (Joseph Seguin) (1878-1954)

preveo s francuskog Tomislav Maretić


* "haiku",časopis za haiku poeziju,broj 3,ljeto 1996.,str.65.

Danas je rođendan 125. japanskog cara Akihita.

Tim povodom,Otanjobi Omedeto gozaimasu !


* obilježavanje rođendana japanskog cara na nihonkichigai blogu
2006. godine, 2007. godine i ove godine, na hagakure blogu 2007. godine te ove
godine na kawarimono blogu

** rođendani članova carske obitelji u prosincu

Svojevremeno je u Kini živio liječnik koji je pratio vojsku i liječio vojnike na
bojnom polju.Svaki put čim bi zakrpao kojeg vojnika,taj bi odjurio natrag u
borbu i na kraju poginuo.To se uvijek iznova događalo i jednog dana liječnik
to više nije mogao izdržati.Mislio je:"Ako im je suđeno umrijeti,zašto ja
moram pokušavati da ih spasim ? Ako moje liječništvo nešto znači,zašto
onda idu natrag u rat da bi poginuli ? Ne mogavši shvatiti kakvog smisla ima
biti vojni liječnik,osjećajući se krajnje zbunjenim nije mogao nastaviti sa svojim
poslom.Stoga se uputio u planine,u potragu za kakvim zen-majstorom.
Nakon učenja kod zen-majstora tokom nekoliko godina,konačno je shvatio
svoj problem i sišao s planine da bi nastavio svoju praksu.Kad bi nakon toga
zapao u sumnju, jednostavno bi rekao:Zato što sam liječnik !

Pouka premudrog učitelja:Ne projicirajte sebe na stvari s kojima dolazite u
dodir, i ne pravite razliku između sebe i drugih stvari, jer takozvana subjektivnost i
objektivnost ne postoje.Domena mudrosti je u razumjevanju da ne postoje
drugi i ja, i da je sve tako kako jest.*

* sono mama kažu japanci tj. tako kako jest

U listopadu sljedeće godine planiramo krenuti put Japana te koristimo ovu priliku da
vas pozovemo da nam se pridružite !

Do početka ekspedicije ostalo je 300 dana





Do tada ima još dosta vremena i vjerujemo da će se mnogi pitati zašto
ovaj rani početak "priprema" - no odgovor je jednostavan:
želimo pružiti svim prijateljima Japana dovoljno vremena za odluku, i što je još važnije,
dovoljno vremena da se namaknu potrebna sredstva.

Sigurni smo da je netko od vas već planirao ići, ali je u tome bio poprilično usamljen i
neshvaćen (kao mi nekoć).

Vjerujemo da ima i takvih koji su pomišljali da prema Zemlji izlazećeg sunca
krenu u „paket aranžmanu“ neke turističke agencije, ali je to u konačnici ispalo
preskupo, programski suviše naporno ili na neki drugi način nepovoljno...
Ono što svima vama možemo obećati je da se ovaj put za društvo i snalaženje
po toj magičnoj zemlji ne morate brinuti!

NIHON '09 ima za cilj pružiti doživljaj Japana (preciznije, Tokya i Kyota) iz
„prve ruke“ - puno prisnije, upečatljivije i zabavnije nego što vam to može pružiti
bilo kakav turistički paket aranžman.

Ne samo da bi bilo super posjetiti ovu predivnu zemlju u društvu njezinih hrvatskih
zaljubljenika, već bi možda kao grupa mogli proći i osjetno jeftinije – posebice glede smještaja.

Ako volite Japan i maštali ste da ga jednog dana posjetite ili, pak, da mu se ponovno
vratite – NIHON '09 čeka na vas!


Ovdje možete preuzeti detaljan program putovanja s ostalim korisnim informacijama.


Dewa mata ! Vidimo se !

Siniša i Tomislav

gore i dolje(klikni);car Hirohito (1901-1989,Showa tenno) i carica Kojun (1903-2000)
snimljeni sa svojm djecom u carskom vrtu 7. prosinca 1941.;tog je dana napadom
japanske vojske na Pearl Harbor započeo rat između SAD-a i Japana;
na slici,s lijeva na desno:princeza Shigeko (1925-1961),najstarija kćer carskog para;
sadašnji japanski car Akihito koji je započeo svoju vladavinu 1989. godine nakon smrti
oca,cara Hirohita;na slici je Akihitu 8 godina,bio je 5. dijete po redu i prvi sin;
princ Masahito (r.1935),bilo mu je 6 godina i bio je 6.dijete po redu,poznat i kao
princ Hitachi;princeza Takako (r.1939),najmlađe dijete carskog para,na sllici ima
dvije godine i devet mjeseci;princeza Kazuko (1929-1989);na slici nedostaje dvoje
djece:to su prerano preminulo drugo dijete,princeza Sachiko (10. rujna 1927-
08. ožujka 1928) koja je umrla od sepse i princeza Atsuko (1931);

U posljednjem postu o specijalnoj jedinici pilota samoubojica,u Japanu poznatih
kao tokkou,a u nas,na zapadu kao kamikaze spomenuo sam tkzv. oca kami-
kaza,čovjeka koji je prvi došao na ideju o pilotima samoubojicama.To je bio
vice-admiral Takijiro Onishi.Ali ovi piloti imali su i majku tj. mladu ženu koju su
tako zvali.Njeno ime je bilo Tome Torihama.Torihama-san vodila je restoran koji
se nalazio pored vojne baze u gradu Chiran,prefektura Kagoshima na južnom
dijelu otoka Kyushu.Mnogi od tih mladih pilota svraćali su u njen restoran i
provodili ovdje veliki dio slobodnog vremena između svojih letova.Ovdje im je ona
kuhala njihova omiljena jela i krijumčarila posljednja pisma njihovim obiteljima.
Prije samih letova koji su mogli biti posljednji opraštala se s njima poput prave
majke uz zagrljaje i suze.



gore,tokko no haha,Torihama-san u društvu mladih pilota


Tako je Torihama-san ispratila stotine mladih pilota u njihove često posljedne
misije.Njeni unuci danas pričaju kako su izgledali ti oproštaji.Pilot
Katsuo Katsumata koji je imao samo 22 godine,kroz smjeh je rekao
Tome-san,kada su se opraštali da ako ne prestane plakati,otpast će joj sva
kosa i bit će ćelava.Pilot Saburo Miyakawa (20),uoči svoje misije rekao je
Tome-san da će se vratiti kao krijesnica ( jap. hotaru) slijedeće noći.Ona se
pokušala nasmijati na njegove riječi i počela plakati.Naredne večeri kada su
ona i njena kćer Ryoko sjedile u restoranu i slušale vijesti sa bojišta na radiju,
u jednom trenutku uletila je krijesnica u sobu i Tome je povikala:"Pogledajte,
evo ga Sabu-chan !" i počela pjevati jer ju je to zamolio Saburo prethodne
večeri,kada je rekao da će se vratiti kao krijesnica.



gore,poručnik Katsuo Katsumata




gore,pilot Saburo Miyagawa




gore,Tomiya Shokudo ili Tomiya restoran




gore,učenice srednje škole u Chiranu ispraćaju hrabre pilote sa stručkom japanske
trešnje - sakure u ruci dok ovi kreću u svoju pogibeljnu misiju


...nastavak slijedi...

Raspupao danas,
Sutra vjetrom raznesen...

stih pjesme Takijiro Onishija,vice-admirala japanske mornarice,
tkzv. oca kamikaza pilota







Kamikaze tokubetsu kogekitai ili specijalne napadačke jedinice vjetrova
duhova predaka bile su očajnički potez japanske vojske pred kraj Drugog sv.
rata.Dok su kod nas na zapadu poznati kao kamikaze,u Japanu ih zovu tokkotai
ili tokko što bi bila skraćenica ovog dugačkog naziva.Naziv su piloti ove jedinice
dobili po tajfunskom vjetru koji je puhao 1281. i otpuhao mongolske,korejske i
kineske ratne brodove koje su pokušale osvojiti sveto japansko tlo.Glavni zadatak
pilotima samoubojicama bio je da se sunovrate zajedno sa svojim avionima
prema neprijateljskim tj. američkim brodovima.




Japansko ratno zrakoplovstvo počelo je koristiti pilote samoubojice od listopada
1944. Kamikaze su djelovali tokom bitke za Iwo Jimu i bitke za Okinawu. Japanski
protuudari kamikazama na američku flotu bili su najintenzivniji tijekom invazije
amerikanaca na Okinawu tokom proljeća 1945. U 2.560 napada koliko ih je izvedeno u
Drugom svjetskom ratu,cilj je pogodilo 474 kamikaza kaže hrvatska wikipedija,dok
sam u knjizi Mauricea Pingueta,"Dragovoljna smrt u Japanu" pronašao podatke
kako se žrtvovalo 2198 pilota.Potopljeno je 34 američka broda,a oštećeno 288.*
Prvi je na ideju o pilotima samoubojicama došao vice-admiral i šef japanskih
zračnih snaga na Filipinima tj. komandant Zračnih snaga Prve mornaričke baze
Takijiro Onishi (2. lipnja 1891 - 16. kolovoza 1945),iako je i prije bilo primjera
dobrovoljnog žrtvovanja japanskih vojnika,pa i nekih američkih,ali i vojnika drugih
nacija u nekim drugim ratovima,kao i danas.



gore,vice-admiral Takijiro Onishi


Na sastanku u zračnoj vojnoj bazi Mabalacad (među američkim vojnim
snagama poznata kao zračna baza Clark Field) kod Manile 19. listopada 1944,
Onishi je rekao okupljenima o svojoj ideji kada je saznao da raspolaže sa
manje od sto aviona:"Po mom mišljenju,postoji samo jedan način da se naše
male snage maksimalno iskoriste.To je organiziranje napadačkih jedinica
samoubojica sastavljenih od pilota Zero-a naoružanih sa 250 kilograma bombi,
uz svaki avion koji bi se sunovratio na neprijateljske objekte...
Što mislite ? "

Slijedeći dan,tri dana poslije prvog američkog iskrcavanja na Filipinima,a tri dana
prije velike bitke kod Leyte, stvorene su prve četiri tokkotai eskadrile.
Taj je dan general MacArthur (1880 -1964) označio kao prvi dan invazije u
zaljevu Leyte.




Prvi uspješni napad kamikaza dogodio se 25. listopada 1944. kada je devet
zrakoplova Zero napalo američke eskortne nosače.Odred kamikaza predvodio
je pilot Yukio Seki (1921-25. listopada 1944) koji se bio nedavno oženio.
U toj akciji potopljen je američki nosač aviona St Lo,a još nekoliko ih je oštećeno.
Dok neki tvrde da se na St Lo obrušio upravo Seki,drugi tvrde da nije billo tako.
Uglavnom,nekoliko je pilota samoubojica skončalo,među njima i Seki.



gore,prva kamikaza jedinica kapetana Yukio Sekija





gore,Yukio Seki,kapetan prve kamikaza jedinice




gore,uništenje američkog nosača St. Lo





* vidi Maurice Pinguet,"Dragovoljna smrt u Japanu",Sremski Karlovci,1990.,
str.311;

** vidi,Kamikaze,hagakure blog

Nakon što je japanska vojska napala Pearl Harbour 7. prosinca 1941. u rano
jutro,predsjednik vlade Tojo (1884-1944) tog se dana preko radija obratio naciji.
Govorio je trijezno,bez retoričkih ili oratoriskih akrobacija.Zapad bi htio zavladati
svijetom,rekao je."Ako tog neprijatelja želi uništiti i stvoriti čvrst poredak u istočnoj
Aziji,naša se nacija mora pripremiti za dugi rat..."Na kocki je sudbina nacije.Sto
milijuna ljudi,koji pripadaju Carstvu,mora svu svoju energiju - svoje živote -
zavjetovati interesima države.
Poslije Tojova govora emitirana je gramofonska snimka domoljubne pjesme
"Umi Yukaba".




Dio pjesme u prijevodu:

Na drugoj strani mora,leševi u vodi,
Na drugoj strani planine,leševi u polju !
Umrijet ću za Cara,
Neću se osvrtati iza sebe !



gore,Hideki Tojo 40. japanski premijer


Kad je Tojo to poslije podne izlazio iz svoje službene rezidencije odjeven u
odijelo za jahanje,zaustavio ga je na samim vratima pukovnik Susumu
Nishiura."Kako vam može pasti na um da idete jahati ?"
Što ako vam se nešto dogodi ?" Tojo se bez riječi okrenuo i vratio u rezidenciju.


Odlomak iz knjige Johna Tolanda,"Uspon i pad japanskog imperija 2",Zagreb,
1982.,str.34 i 35.

16.travnja 2008.,srijeda,3.dan,Kumagaya-Tokyo st.-Nagoya st.-Maibara st.-
Sekigahara-Kyoto st.-Otsu




gore,Sekigahara, Ando Hiroshige (1797-1858)


Treći dan za posjeta Japanu ove godine (u travnju) na putu između Tokya i
Kyota skrenuo sam do Sekigahare,mjesta u kojem se 1600. godine dogodila
najvažnija bitka u japanskoj povijesti (vidi,Bitka kod Sekigahare).Nakon što sam
izašao iz grada i prošetao lokalnim poljima i šumom,tražeći preostale tragove
davne prošlosti vratio sam se u grad.






gore,dio puta vratio sam se istom cestom i prošao pokraj mjesta gdje sam
već bio




gore,iako nema veze sa bitkom koja se dogodila prije više od 400 godina
(točnije 408 godina),ovo je mjesto koje sam očajnički tražio;ovdje ću kupiti
baterije za foto aparat;gore,lijevo na crvenoj podlozi hiragana znakovima piše
kusuri,što znači da se mogu kupiti i lijekovi jer trgovina služi i kao apoteka,
što uostalom otkriva natpis i na latinici;




gore, još jedno mjesto koje razgali duh i tijelo - knjižara,što se vidi po bijelom
i crvenom (gore lijevo) kanjiju hon na zgradi;knjižara se kliče Musashiya što
piše crnim katakana znakovljem iznad samog ulaza




gore i dolje,prije posjeta knjižari Musashiya nekoliko snimaka groblja na koje sam
naišao;grobovi imaju simbole samurajskih klanova;













gore,oslikani šaht


...nastavak slijedi...

Ratnici:Tokugawa Ieyasu,Shogun,dokumentarni film
(WARRIORS: TOKUGAWA IEYASU; THE SHOGUN)

Danas,14.12.2008. u 15:45 na HTV 1,NE PROPUSTITE !


Tokugawa Ieyasu najpoznatiji je japanski lider,najveći samuraj,buntovnik i
ujedinitelj čija se postignuća mogu mjeriti s onima Cezara i Napoleona.
Bio je hrabar i lukav i započeo je dinastiju koja će vladatiti Japanom sljedećih
250 godina i oblikovati ga svojom filozofijom predanosti i žrtve sve do modernoga
doba.Ovaj će film pokazati zašto je 21. listopad ključan datum u japanskoj povijesti.



Uloge: James Saito,Hiro Kanagawa,Louis Changchien,Yuji Okumoto,
Henry Hayashimi,Togo Igawa

Odabrao:legendarni Đelo Hadžiselimović
Produkcija:BBC
Trajanje:50 min.

gore,naš veleposlanik u Japanu gospodin Štambuk i prekrasna mlada japanka
u kimonu koji je izrađen od hrvatske zastave;fotografiju mi je poslala g. Sandra
Hrašćanec,operna pjevačica (mezzosopran) i moja draga prijateljica neizmjerne
energije;Sandra živi u Beču i gradeći svoju uspješnu karijeru širi znanje o Lijepoj
našoj,aktivno sudjelujući u kulturnom i društvenom životu Beča;trenutno je
Sandra tajnica Austrijsko-hrvatskog društva a upravo se vratila sa nedavno
(listopad ove godine) održane dvotjedne uspješne turneje po Japanu koju je
realizirala sa svoje dvoje kolega i prijatelja iz Beča,Mathiasa Reinthallera (tenor) i
Naoko Mori-san koja prati Mathiasa i Sandru na klaviru;Naoko-san dugi niz
godina živi u Beču (nekoliko desetljeća) sa svojim suprugom koji je slikar;
hvala Sandri na ustupljenoj fotografiji;



gore,Naoko Mori-san,Sandra Hrašćanec i Marija Loidl (sopran) za vrijeme
mini turneje po Hrvatskoj u ožujku prošle godine


Prvi put na karaokama



Kako sam se našao prvi put na karaokama...neočekivano...čitajte na
nihonkichigai blogu...

Muso Soseki (Shokaku Kokushi,poznat i kao Muso Kokushi;1275 - 20. listopada,
1351) bio je majstor Rinzai zena i čarobni kreator prekrasnih vrtova od kojih je
nekoliko ostalo sačuvano.

Njegova majka je bila kći Hojo Masamure. Jedan dio obitelji povezan je sa
klanom Genji (Minamoto) podrijetlom iz mjesta Ise (danas Mie prefektura).
Rodbinski je bio povezan sa 59. carem Udom (vladao,887-897;živio,867-931)
Kada su mu bile četiri godine obitelj se iz mjesta Ise preselila u provinciju Kai
(danas prefektura Yamanashi).Uskoro,u novom domu umrla mu je majka.
Nije poznato koliko se to odrazilo na dječaka.Postao je budistički redovnik
1283. kada je poslan živjeti u jedan planinski hram.U tom planinskom hramu
studirao je budistička učenja Shingon i Tendai škole.Osim toga,čitao je
Konfuchija i Lao-tsea.Godine 1292.nakon što je položio budističke zavjete u
Todai-ji hramu u Nari,počeo je intenzivnije pručavati učenje zena.Potvrdu o
zen prosvijetljenju dobio je od majstora zena Koho Ken'ichija poznatog i kao
Bukkoku Kokushi (1241-1316).Koho Ken'ichi bio je princ,sin 88.cara
Go-Sage (vladao,1242-1246;živio,1220-1272) i učenik Mugaku
Sogena (Wu-hsueh Tsu-yuan;živio,1226-1286),osnivača i prvog poglavara
Engaku-ji hrama u Kita-Kamakuri.
Godine 1325. na zahtjev tašnjeg 96.cara Go-Daigoa (vladao,1318-1339,živio,
1288-1339) poslan je u zen hram Nanzen-ji u Kyotu.
Nakon što je otvorio hram u rodnom mjestu Ise,zaputio se u Kamakuru.Tamo je
uspostavio odlične odnose sa vođama klana Hojo Takatokijem i Sadaakijem,
15. i 16. shikkenom Kamakura shogunata.



Nakon što je poražen klan Hojo,pao je i shogunat Kamakura,Muso se vratio u
Kyoto,u Nanzen-ji i Tenryu -ji,gdje je bio poglavar.Uživao je potporu Ashikaga
shogunata koji je zamjenio klan Hojo na vlasti.Posebno Ashikage Takaujija
(1305-1358).Bio je jedna od centralnih figura budističke kulture u Kyotu tog
vremena.



* neki od vrtova čiji je kreator bio Muso Soseki:

01. Tonanzen-in,nalazi se na sjeveru iznad Kyota

02. Jochi-ji,Kita-Kamakura
vidi,
Jochi-ji,Flickr galerija

03. Erin-ji,Koshu,Yamanashi-ken
vidi,
Erin-ji,Flickr galerija

04. Engaku-ji,Kita-Kamakura
vidi,
Engaku-ji,Flickr galerija

05. Eiho-ji,Gifu
vidi,
Eiho-ji,Flickr galerija

06. Zuisen-ji,Kamakura
vidi,Zuisen-ji,guide city Kamakura
vidi,
Zuisen-ji,Flickr galerija

07. Rinsen-ji,Arashiyama,Kyoto
vidi,
Rinsen-ji,Flickr galerija
Rinsen-ji,google prijevod sa japanskog

08. Tenryu-ji (1343),Arashiyama,Kyoto
vidi,
Tenryu-ji,galerija
Tenryu-ji,Flickr galerija
Tenryu-ji, japanese life style
Tenryu-ji,zen rinnou net

09. Saiho-ji (1339)

...nastavak slijedi...